Izvor: Wikipedia. Stranice: 31. Poglavlja: Sveti Ivan Zlatousti, Origen, Sveti Ambrozije, Ćiril Aleksandrijski, Grgur iz Nise, Irenej Lionski, Klement I., Lav I., Atanazije Aleksandrijski, Sveti Izidor Seviljski, Justin MuÄenik, Hipolit Rimski, Sveti Jeronim, Klement Aleksandrijski, Sveti Augustin, Ignacije Antiohijski, Viktorin Ptujski, Tertulijan, Euzebije Cezarejski, Sveti Ciprijan KartaÅ¡ki, Atenagora, Herma Pastir, Papija Hierapolski, Grgur Nazijanski, Bazilije Veliki, Sveti Benedikt, Poslanica Diognetu, Sveti Euzebije iz Vercellija. Izvod: Ivan Zlatousti ili Ivan Antiohijski (Antiohija, izmeÄ‘u 344. i 354. - Komana, 14. rujna 407.), se spominje kao svetac KatoliÄke i Pravoslavne Crkve, te Äašćen u Koptskoj Crkvi. Bio je carigradski patrijarh, te je jedan od 33 crkvenih nauÄitelja. Njegova rjeÄitost se nalazi u njegovu nadimku Zlatousti (u starogrÄkom χÏυσόστομος / khrysÏŒstomos, doslovno „Zlatousti"). Nijedan crkveni pisac nije tako temeljito i s toliko osjećaja tumaÄio tekst Sv. pisma kao Å¡to je to Äinio Ivan Zlatousti. Njegova gorljivost je bila uzrokom žestokih protivljenja njemu samome. Pretrpio je progonstvo tijekom kojega je i umro. Rodio se u kršćanskoj obitelji koja je pripadala visokom druÅ¡tvu Antiohije. Izgubio je oca, službenika sirijske vojske, u osjetljivoj dobi. Bio je uÄenik slavnog govornika i uÄitelja Libanija; taj uÄitelj je rekao o svome uÄeniku: "Mogao je biti jedan od mojih najboljih uÄenika da mi ga Crkva nije ukrala." Po onome Å¡to Ivan govori o sebi u svojim spisima, bio je u mladenaÄkoj dobi, jako nestaÅ¡an i prema njegovoj vlastitoj definiciji "okovan strastima svijeta" (De sacerdotio, I, 3), bio je sladokusac, ljubitelj sudbene rjeÄitosti i kazaliÅ¡ta. Sa 18 godina upoznaje biskupa Melecija i zatraži krÅ¡tenje. Zatim zapoÄinje sluÅ¡ati predavanja iz egzegeze kod Diodora iz Tarza, Äija je Å¡kola bila poznata po svome doslovnom tumaÄenju pisama, nasuprot aleksandrijskoj Å¡koli koja je naime pretpostavljala alegorijsko tumaÄenje. ZavrÅ¡ivÅ¡i sv...